Čuvanje i uništavanje podataka
Danas u doba informatičke revolucije imamo izuzetno veliku količinu poslovnih podataka koje se nalaze u kompanijama. Internet i nova sredstva za obradu podataka donela su velike promene u načinu čuvanja i rada sa poslovnim podacima. Jedan od velikih problema predstavljaju velike kompanije sa dužom istorijom poslovanja koje posluju na tržištu duže nego što su računari ušli u svakodnevno poslovanje.
Danas u doba informatičke revolucije imamo izuzetno veliku količinu poslovnih podataka koje se nalaze u kompanijama. Internet i nova sredstva za obradu podataka donela su velike promene u načinu čuvanja i rada sa poslovnim podacima. Jedan od velikih problema predstavljaju velike kompanije sa dužom istorijom poslovanja koje posluju na tržištu duže nego što su računari ušli u svakodnevno poslovanje. Ovakve kompanije imaju osim podataka, koji se digitalno čuvaju na računarima, velike arhive papirnih dokumenata o kojima je potrebno takođe voditi računa iz aspekta bezbednosti. Ovaj članak ima za cilj da upozori na mogućnosti zloupotrebe poslovnih podataka i daje smernice kako ih sprečiti.
Kako je to nekad davno bilo?
Pre pojave računara sve se nalazilo na papiru. Danas, kada uđemo u neku državnu instituciju ili veliku firmu sa dužom istorijom poslovanja možemo videti prostorije arhiva koje su pune registratora i kutija sa datumima, raznim oznakama godina i meseca od kada potiču. To je bilo nekada veoma značajno zbog pretrage i pronalaženja. Ono što je bitno jeste da iako su ovo stari podaci veoma je moguće da se tu nalaze podaci koji su i danas veoma osetljivi i koji ne bi trebalo da budu nikome dostupni osim ovlašćenih lica.
Kako je izgledala evolucija čuvanja podataka?
Posle uvođenja prvih računara, prvi način na koji su se čuvali i obrađivali podaci jesu bušene kartice koje su bili prvi medijum za skladištenje podataka. Zbog male količine podataka koji su se na ovaj način obrađivali i čuvali, vrlo brzo došlo je do evolucije gde su se pojavile magnetne trake. U početku to su bili ogromni kolutovi koji su se kao kalemovi montirali na nosače koji su radili sa njima. Ovakve trake u nešto izmenjenom obliku možemo i danas videti u nekim centrima za čuvanje podataka jer su vrlo jeftine i mogu čuvati izuzetno veliku količinu podataka. Međutim, izuzetno su spore i potrebno je ručno premotavati trake, periodično vršiti prepisivanje podataka jer je u pitanju magnetni medijum koji vremenom može dovesti do razmagnetisanja. Samim tim gubljenjem podataka pojavili su se hard diskovi (HDD), koji predstavljaju odliku onoga što svi danas imamo u našim računarima. To su u početku bili magnetni diskovi koji su doneli izuzetno veliku brzinu kada su se pojavili, ali pored toga i veliku brzinu čitanja i pisanja. Oni su se vremenom razvijali i najviše se radilo na kapacitetu ovakvih uređaja što se godišnje eksponencijalno povećavalo. Međutim, ovakav hard disk vrlo brzo je postao usko grlo i moralo se raditi na brzini što je i urađeno, pojavile su su se solid-state drive (SSD) diskovi koji su mnogostruko brži. Još jedna stvar o kojoj je potrebno ovde pričati jeste cloud. Postoji trend prebacivanje sve veće količine poslovnih podataka na cloud rešenja. Ovo je dobro iz aspekta dostupnosti jer možete pristupati sa različitih lokacija, a što se tiče brige o tim podacima to je na ovaj način prebačeno na cloud provajdera i kompanija ne treba da brine o tome. Ovde se naravno postavlja pitanje pristupa tim podacima pa određene kompanije, pogotovo iz finansijskog sektora ne pristaju na to da svoje podatke prebace na cloud. Na osnovu svega iznesenog želim da napomenem da je potrebno voditi računa o čuvanju i uništavanju podataka na papiru, svim vrstama memorijskih medijuma (bušene kartice, magnetne trake, diskete, hard diskovi svih vrsta, USB, memorijske kartice, CD/DVD), mrežne lokacije kao što su SAN (eng. storage area network) i cloud.
Kako uništavamo podatke?
U zavisnosti od tipa podataka treba voditi računa i o tome kako se uništavaju podaci koji nam više nisu potrebni. Za papire to se uglavnom radi uništavanjem u uređaju poznatom kao šreder, odnosno mašina za uništavanje papira koji seče papir ili karton na tanke trake. Pored ovoga on se može koristiti i za uništavanje optičkih medijuma kao što su CD/DVD. Što se tiče USB-a i memorijskih kartica tu je najjednostavniji način fizički ih uništiti (voditi računa da se uništi čip jer ukoliko on ostane ceo mogu se rekonstruisati podaci). Najveći problem javlja se sa magnetnim hard diskovima jer je brisanje podataka izuzetno komplikovano uraditi, a postoje i komercijalni alati koji mogu vratiti podatke čak i posle 8 formata diska. Naravno da postoji i rešenje za vojsku koja to može raditi mnogo više desetina puta od navedenog. Jedini pouzdan način jeste da se hard disk fizički uništi čekićem (što uopšte nije tako lako jer je dosta čvrst) ili bušilicom tako što ga probušite nekoliko puta. Ovakav disk više neće biti upotrebljiv pa je potrebo zameniti ga novim. Postoji još jedno rešenje u vidu jakog elektromagneta koji je potrebno aktivirati u blizini hard diska gde će on biti u potpunosti razmagnetisan i neće biti mogućnosti vraćanja podataka. Ono što predstavlja trenutno najveći problem jeste šta raditi sa cloud-om. Brisanjem podataka ne znači da se podaci stvarno brišu i da ne postoji mogućnost vraćanja. Moguće je čak i da se svi ti obrisani podaci čuvaju na nekom skrivenom mestu za korisnika koji je obrisao fajlove greškom. Takođe, i oni sami imaju na svojim serverima hard diskove, pa sve što smo pričali do sada može se i ovde iskoristiti. Primer ovoga jeste društvena mreža Facebook koja čuva sve što ste ikada postavili. Ako ste obrisali neku sliku, recimo vi smatrate da je to trajno obrisano, međutim, to nije slučaj, jer se na ovoj mreži fizički nikada ništa ne briše. Postoji opcija kojom možete izvući sve podatke koje imaju o vama i to vas može iznenaditi kada vidite izveštaj na nekoliko strana.
Nadam se da sam ovim člankom uspeo da bar malo skrenem pažnju na to kako radimo sa poslovnim i ličnim podacima koji su danas najvrednija imovina na tržištu i sa kojim bi trebalo postupati na pravi način.